Posted by admin in Gradovi, IDEJE! | 0 comments
Čakovec
Grad Čakovec sjedištem je, najsjevernije u Hrvatskoj, Županije međimurske, te njeno glavno upravno, gospodarsko i kulturno središte. Ima 17.051 stanovnika, a kao gradska općina sa 12 naselja, obuhvaća ukupno 35.533 stanovnika. Čakovec je vrlo živa prometna raskrsnica cestovnih i željezničkih komunikacija prema svim europskim smjerovima. Tradicionalno svake godine gradsko poglavarstvo zajedno sa mnogim sponzorima i turističkom zajednicom Međimurske županije organizira nove manifestacije i nova događanja koja oživljavaju Međimurje. Od Fašnika, Dana Međimurske županije, Majskog muzičkog memorijala, Dana vina “Urbanovo”, Čakovečkog ljeta, Dana Zrinskih i Porcijunkule, Ljeta uz Muru, Dana kruha i plodova zemlje, Assiteja, Jazz Faira, Međunarodnog sajma ekologije i zdrave prehrane, te Sajma “Na to mlado leto”. Ovo je ujedno dovoljno dobar razlog da dođete i posjetite ne samo Čakovec već i okolna Međimurska naselja i doživite nove doživljaje i iskustva.
Video: Čakovec nekad i danas
Povijest grada Čakovca počinje već u I. stoljeću nove ere pod nazivom Aquama. To je rimsko odmorište između rijeka Mure i Drave, u kraju što ga Rimljani nazvaše Insula Muro-Dravana. U 13. stoljeću grof Dimitrus Csaky, viskoki dvorjanin kralja Bele IV., izgradio je na tom mjestu drvenu kulu, pa je vjerojatno da od tuda potječe prvobitni naziv Čakovca – Csakathurn ili Čakov toranj. U 14. stoljeću na tome mjestu grade i dograđuju utvrdu sa palačom mnogobrojni njezini gospodari. Kada vlasnikom utvrde 1547. postaje Nikola Šubić Zrinski Sigetski, ovaj castrum postaje znamenit po graditeljskoj raskoši, a slavan po europskome kulturnom duhu. Taj sjaj nastavljaju i njegovi potomci. Slomom urote zrinsko-frankopanske, te pogubljenjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1671., umire i materijalno i duhovno krasni čakovečki dvor, a život grada Čakovca postaje sve glasniji.
Stari Rimljani su također na proctor današnjeg grada Čakovca smjestili svoje odmorište Aquamu. U 13. stoljeću anali bilježe drveni “Čakov toranj” kao preteču današnjeg grada i njegova imena. Zrinski i drugi gospodari u 16. i 17. stoljeću dižu ga u neosvojiv i raskošan wasserburg uz koji niče slobodan kraljevski grad. Od skromnog srednjovjekovnog oppiduma niklog pored utvrde, Čakovec je, slijdeći dinamičnu eru industrijalizacije sredinom 19. stoljeća – izrastao do danas u moderan europski grad. Zahvaliti za to treba vrijednim svojim žiteljima, ali i potomsku sigetskog, Jurju Zrinskom (1549.-1603.). Grog Juraj 29. svibnja 1579. izdaje povelju, kojom utvrđuje privilegije stanovnicima podgrađa čakovečke utvrde, te stvara osnovu za razvoj Čakovca. Stoga je u slobodarskoj hrvatskoj svijesti grad Čakovec oduvijek bio i ostati će- grad Zrinskih.
Ideje za posjetiti:
Stari grad- najvrjedniji je spomenik svjetovnoga graditeljstva u Čakovcu i Međimurju. Prvi se put spominje u 13. stoljeću. Graditelji su bili plemići iz obitelji Čak (Csak). Godine 1546. dolazi u posjed grofova Zrinski, koji su grad zbog neprestane opasnosti od Turaka pretvorili u modernu renesansnu utvrdu s raskošnom palačom. Današnji izgled dobio je sredinom 18. stoljeća. Od svog osnutka 1954. u njemu je smješten Muzej Međimurja Čakovec. Danas je Stari grad središnji memorijalni prostor Međimurske županije te simbol međimurskog identiteta i tradicije.
Nova vijećnica- Projektirao ju je i sagradio 1869. Valent Morandini u historicističkokm stilu. Od 1869. do 1903. služila je kao zgrada pučke škole, a 1903. dobiva funkciju gradske vijećnice.
Gradska kavana- uređena je u stilu kasne secesije 1913., i to na način kako je uređena kavana Otton u Budimpešti. Ovdje su osnovane mnoge udruge, među kojima i teniski klub koji danas nosi ime po uspješnom tenisaču Franji Punčecu. Upravna zgrada Čakovečkog vlastelinstva (Stara bolnica)- Građena je u neogotičkom stilu od 1857. do 1859. Od 1923. ovdje djeluje Županijska bolnica Čakovec.
Franjevački samostan i crkva Sv.Nikole- Barokni kompleks franjevačkog samostana i župne crkve sv. Nikole izgradili su franjevci na zemljištu koje im je darovao grof Nikola Zrinski 1659. Crkva je građena od 1707. do 1728., a samostan od 1702. do 1756.
