Od velikoga broja mogućih prilaza na prvo mjesto stavljamo najkraći (ali i najstrmiji) iz Ruda-centar, malo blaži uspon od izletišta Smerovišće i zatim zanimljiv put od Šoićeve kuće preko gradine Lipovec. GRADINA LIPOVEC (582 m) nalazi se na vrhu čunjastog brijega vezanog uz masiv Oštrca, ali ipak malo izdvojenog nad selom Mali Lipovec. Povijest Lipovca usko je vezana uz Okić. Sagradio ga je 1251. godine Ivan Okićki, a 1618. spominje se, zajedno s Okićem, kao ruševina. Očuvan je dio zidina, među kojima je mali zaravanak, pogodan za odmor.

Dobri će pješaci rado iz Samobora preko Palačnika, a za one koji silaze s Plešivice spominjemo prilaz od lovačkog doma na Poljanicama. Sve nabrojene prilazne točke mogu vlasnicima automobila poslužiti za parkiranje, a ujedno su i autobusne postaje. OŠTRC (752 m) je najviši vrh središnjeg gorskog hrpta Samoborskog gorja, koji se proteže od Samobora preko Palačnika, Velikog Dola, Oštrca i Kovinščice do prijevoja Velika Vrata pod Japetićem. S vrha je informativan vidik na cijelo Samoborsko gorje, jer se Oštrc nalazi u njegovu središtu, ali je zbog istog razloga njegov domet prilično ograničen. Pod samim vrhom ima više izlomljenih monolitnih kamenih blokova koji su mjestimice čudno oblikovani (tzv. “gljive”). Na južnoj padini je 15m visoka stijena Flinka, koja služi kao alpinističko vježbalište. Na vrhu je spomen-ploča prvom planinarskom izletu HPD-a 1875., kojem je upravo Oštrc bio glavni cilj. PLANINARSKI DOM NA OŠTRCU (691m) nalazi se na malenom gorskom sedlu podno vrha Oštrca, okrenut prema istoku, s lijepim pogledom na Zagreb i Medvednicu. Otvoren je vikendom i dobro opskrbljen. U prizemlju su blagovaonica i kuhinja, u podrumu sanitarni čvor, a na katu spavaonica sa 14 ležaja. Oko doma je prostor s klupama pogodnim za odmor. Domom upravlja HPD “Željezničar” iz Zagreba.

Daljinar:
* vrh Oštrca 6 min
* Plešivica 2h
* Japetić 2h30
* Rude 1h
* Smerovišće 1h30
* Samobor 2h30
* pl. dom “Veliki dol” 30 min
* pl. dom “Šoićeva kuća” 45 min
* lovački dom “Srndać” 1h15

Planinarski putovi:

*  Rude – Ptičji vrh – Oštrc
* Rude – Veliki Dol – Oštrc
* Rude Vuković – Kolarski breg – Veliki Črnec – Dom na Velikom Dolu – Oštrc
* Gornje Rude – Braslovje – Oštrc
* Gornje Rude – Bukovje – Lovački dom “Srndać” – Preseka – Oštrc
* Klake (ili Terihaji) – Dom pod Okićem – Plešivica – Lovački dom na Poljanicama – Preseka – Oštrc
* Šoićeva kuća – Veliki Dol – Oštrc
* Šoićeva kuća – Japetić – (ili selo Mali Lipovec -) Velika Vrata – Stražnik – Kovinščica – Oštrc
* Samobor – Palačnik – Veliki Dol – Oštrc

Više informacija:  KamoNaVikend

Umag kao prestižna hrvatska destinacija ima smještajne kapacitete s najvišim komforom. Raspolaže s osam većih hotela i jednim brojem manjih hotela. Od toga broja tri su hotela sa četiri zvijezdice. Turistička naselja Stella Maris, Katoro, Savudrija i Crveni Vrh raspolažu s 2.000 apartmana s visokom kategorijom. Duž cijele obale od Crvenog Vrha do Ladin Gaja nalazi se još veliki broj apartmana i bungalowa visoke kategorije, koji su okruženi mediteranskim zelenilom, kultiviranim okućnicama i vrtovima koji se nalaze uz samo more. Na cijeloj rivijeri Savudrija-Umag-Lovrečica nalazi se osam Istraturistovih plaža na kojima se posljednjih godina vijore plave zastave kao simbol europskog kupališnog standarda.

Video: Umag

Stari je Umag smješten na malom poluotoku (nekada otoku) na sjeverozapanjoj obali Istre. Podignut je na temeljima rimskih arheoloških ostataka te je sačuvao mrežu uskih uličica i srednjovjekovnu urbanu strukturu. Već su ga Rimljani proglasili svojim odmorištem i povezali s kopnom. Novi se Umag proteže uglavnom duž obale od Katora prema Novigradu, na kojem su potezu smješteni njegovi glavni turistički kapaciteti. Uz Umag su poznate još posebno dvije turističke destinacije. Savudrija, sa svojim najstarijim zidanim svjetionikom na hrvatskom Jadranu (1826.) i Lovrečica kao mirna oaza obiteljskog odmora. Svojim zamljopismin položajem Umag je prvi turistički ulaz/izlaz Hrvatske u/iz Europe od koje su na svega desetak kilometara udaljene europske autostrade. Umag je i prvi nautički ulaz/izlaz Hrvatske u/iz središnje Europe i smješten je u turistički atraktivnom zaljevu gdje se nalazi jedna od najprestižnijih ACI marina s plavom zastavom, koja je samo jedna od jedanaest plavih zastava kojima se ponosi Umag kao turistička destinacija. Turistički mini vlak povezuje Umag s Katorom gdje se nalazi rimsko arheološko nalazište.

[View with PicLens]

Gastronomija:

Što je to istarska kuhinja? Da li su to jela koja su davno prije jeli istarski težaci, ili su to jela nekad priređivana u patricijskim kućama? Točno je jedno i drugo budući je burna istarska prošlost ostavila traga i u kulinarstvu. Zato danas u Istri duž obale možete biti posluženi i kiselim kupusom i pečenim kobasicama i ombolom, kao i njokima s zečetinom, fužima sa srnetim, makaronima sa šugom od kobasica. Nezaobilazan je istarski paršut i istarski ovčji sir koji su sušeni na alpskom i mediteranskom zraku, te blagoslavljeni burom Tršćanskog zaljeva. Razne maneštre, jote, fritaje najosebujni su okusi i mirisi ovog kraja. A za kraj gozbe kušajte čuvene istarske slastice: pince, fritule, kroštule… Vrhunac istarske gastronomije je Njegovo Veličanstvo Tartuf od Istre za kojeg se ne zna točno da li je hrana ili začin!? Godine 1999. Na gornjoj Bujštini pronađen je i najveći tartuf od 1,31 kg uvrsten u Guinessovu kjigu rekorda. A što se ribljih menija tiče tu smo nenadmašni! Moderni turizam na našem području vezan je uz razvoj poznatih ribljih restorana u Savudriji, Umagu i Lovrečici. Jela s okusima i mirisima Mediterana!

Video: Ronjenje

Kratka povijest:

Današnji je poluotok bio nekada zapravo otok, a samo naselje se nalazilo pri kraju luke Umag. Zidine – s gradskim vratima i pomičnim mostom podignute su u X. stoljeću. Djelomice su sačuvane na jugozapadnoj strani, pored gradskog muzeja (koji je bio jedna od obrambenih kula s kruništem u obliku lastavičjeg repa, još uvijek vidljivim s morske strane). Na ulazu u povijesnu jezgru, crkva Sv.Roka, izgrađena nakon epidemije kuge 1507. godine. U unutrašnjosti iste nalazi se osebujni oslikani drveni strop iz XVIII. stoljeća. Župna crkva Uznesenja Marijina i Sv. Peregrina, zaštitnika grada Umaga, sagrađena ja prema projektu piranskog arhitekta Filippa Dongetija. Kasnobarokno pročelje crkve ostalo je nedovršeno. S unutrašnje strane crkvenog ulaza uzidan je prikaz Sv. Peregrina u kamenu iz XIV. Stoljeća. Na stropu crkve je freska koja se pripisuje Giuseppeu Barnardinu Bisonu iz Palmanove. Na glavnom se oltaru nalaze kipovi Sv. Peregrina i Sv. Nicefora. U crkvi su razne dragocjene oltarne pale i fragmente drvenog pouptiha (XV.st.). Treba obratiti pažnju na kip Gospe Žalosne koji se pripisuje nekom od Vivarinijevih učenika. Orgulje potječu iz 1776.godine Mletački se lav na zvoniku izvorno nalazio na gradskoj palači uništenoj u požaru 1924. godine. Zvonik je visok 33 metra, a potječe iz 1651. godine. Javna cisterna iz 1677. godine, obnovljena je 1780. Iza Župne crkve, uza zid istočno od apside, utisnula se metalna kugla: kažu da se radi o topovskoj kugli koju su ispalili Đenovljani (1810.). Drevne kuće lijepih bifora, uličice, grbovi, natpisi najprepoznatljiviji su dio Umaga i nalaze se na zapadnoj strani grada. U ulici Epifanio, na broju 3, u pročelje je uzidan ranokršćanski sarkofag iz V. stoljeća. Na mnogim ćete zgradama opaziti probušene kamene nosače. Između njih su se o posebnim vjerskim blagdanima vješale i pokazivale izvezene plakate, a unutrašnjost se domova ujedno štitila od sunca. Produžite naposljetku do lukobrana (diga). Njegova je gradnja započeta 1825., a dug je 404 metra. Na plaži Sv. Pelegrina nalazi se istoimena crkva (1401.) podignuta na mjestu na kojem svetac podnio mučeničku smrt.

Kultura i umjetnost:

Poluotok s povijesnom jezgrom Umaga nekad je bio odvojen od kopna. U X. stoljeću izgrađene su visoke obrambene zidine oko naselja, a na ulaznim vratima nalazio se pokretni most. Vrata su se nalazila u Garibaldijevoj ulici između kućnih brojeva 19 i 21. Kosi zid (potporanj) na lijevom boku kuće broj 8 u istoj ulici još svjedoči o postojanju tih vrata. Nedavno je ova ulica obnovljena. Tom prilikom otkriveni su ostaci temelja starih vrata, a u vezi s pravim zidinama valja reći da je jedan dio sačuvan na početku lukobrana. Tamo se nalazi i jedna obrambena kula poznata kao Biskupska palača. Izgleda da je nekad bila ljetna rezidencija tršćanskog biskupa, dok se danas u njoj nalazi Gradski muzej. Pronađeni su ostaci još jedne četvrtaste kule u zgradi na južnoj strani poluotoka. Polukružna kula se isto tako nalazi na južnoj strani, ali potječe iz kasnijeg doba. Izvor iz 1333. godine govori o drugom pojasu gradskih zidina. Početak mu je bio na kraju luke, a kraj u uvali Moela južno od grada. Taj je pojas zatvarao takozvani borgo, tj. obrađene njive koje su za grad predstavljale žitnicu zaštićenu od neprijateljskih napada.

Karta: Grad Umag

Više informacija:  Grad Umag,  KamoNaVikend

Turistički promet posljednjih nekoliko godina bilježi stalan rast u Dubrovniku. Gledajući sveukupni promet prema svim oblicima turizma Dubrovnik je među vodećim gradovima po porastu turističkih dolazaka. U prilog tome ide porast broja brodova na kružnim putovanjima koji ga posjećuju, kao i porast broja dolazaka u luke nautičkog turizma.  Dubrovnik je danas jedan od najatraktivnijih i najpoznatijih gradova Sredozemlja. Uz izuzetne prirodne ljepote i očuvanost baštine, Dubrovnik je grad iznimno bogate turističke ponude. Geografski položaj grada je takav da je turistima ukoliko žele najbolje iskoristiti svoj odmor najlakši put dolaska zračnim prometom. Promet kao takav najvećim dijelom sudjeluje u turističkoj potražnji, jer bez obzira na turističku ponudu turist neće dolaziti u destinaciju koja nema zadovoljavajuću prometnu povezanost sa njegovim mjestom boravka.

Video: Fotografije grada

Pojačani promet između istoka i zapada, za vrijeme i nakon križarskih ratova, potaknuli su u 12. i 13. stoljeću razvoj pomorsko-trgovačkih središta na Mediteranu i Jadranu, među njima i Dubrovnika. U 15. stoljeću potpuno je izgrađen državnopravni položaj Dubrovačke Republike, što znači samostalno biranje kneza i vijećnika, kovanje novca i državna zastava s likom sv. Vlaha, samostalno zakonodavstvo i pravo otvaranja konzulata u inozemstvu. Prema aristokratskom ustavu, temelj državne vlasti činilo je Veliko vijeće dubrovačke vlastele koje bira Vijeće umoljenih i Malo vijeće kao izvršni organ Velikog vijeća. Knez se birao svaki mjesec kao nominalni simbol vlasti.  Malena država, bez vlastite vojske, dovela je do savršenstva svoj obrambeni sustav vještom diplomatskom službom i razgranatom konzularnom djelatnošću. Ustrajavanje na neutralnosti u međunarodnim sukobima i pokroviteljstvu moćnih država, poglavito Španjolske i Vatikana, omogućuju joj očuvanje nezavisnosti. Jedini stalni konkurent i neprijatelj bila joj je Mletačka Republika.

Video: pogled na grad

Zlatno doba Dubrovačke Republike nastupa u 16. stoljeću kada sjaj i moć Mletačke Republike jenjava. Temelj prosperiteta čini pomorska trgovina.  Kultura življenja u humanističkom duhu i potaklo kreativan stvaralački polet. Dubrovnik doseže blistave domete u svom urbanističkom i graditeljskom razvoju koji se zadržao do danas u književnosti i pjesništvu (Marin Držić, Ivan Gundulić), znanosti (Ruđer Bošković) i mnogim drugim vidovima umjetnosti i kulture. Opća kriza pomorstva na Mediteranu u 17. stoljeću pogodila je i dubrovačku pomorsku trgovinu. Katastrofalni potres 1667. doveo je Dubrovačku Republiku u kritično razdoblje borbe za opstanak i političkog očuvanja nezavisnosti. 18. stoljeće donosi Dubrovniku priliku za gospodarskom obnovom u pomorskoj trgovini pod neutralnom zastavom i tako dočekuje Napoleonovo ukinuće Dubrovačke Republike 1808. Bečkim kongresom 1815. dubrovačka regija je pripojena ostalom dijelu Dalmacije i Hrvatske i od tada dijele zajedničku političku sudbinu.

[View with PicLens]

12345►

Dubrovnik je od 1979. godine u registru zaštićene svjetske baštine UNESCO-a. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu povijesne jezgre grada- Stradun, Knežev dvor, crkvu Sv. Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu.  Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom, a osobito slobodom koju su uspjeli sačuvati kroz burna stoljeća. Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske i srpske agresije na Hrvatsku, Dubrovnik je bio napadnut u listopadu 1991. neviđenom uništavajućom silom Srba i Crnogoraca, u nakani da čitav kraj osvoje i unište. Dubrovački kraj je bio okupiran i znatno porušen, a sam grad u osmomjesečnom potpunom okruženju više puta bombardiran i najbrutalnije razaran, posebno 6. prosinca 1991. g.

Video: pogled na Stradun

Danas je ratom oštećena spomenička baština Dubrovnika najvećim dijelom popravljena. Obnovljeni hoteli, vrijedni sadržaji Dubrovačkog ljetnog festivala, kao i druga kulturna događanja, bitni su preduvjeti za razvoj modernog turizma. Velikih mogućnosti kod povećanja potražnje Dubrovnik može očekivati i u kongresnom turizmu s obzirom da mu je nekolicina smještajnih objekata renovirala svoje prostore i u mogućnosti je primiti veći broj sudionika kongresa na jednom mjestu. Turistička potražnja za Dubrovnikom nije uopće upitna. Jedini i najveći problem koji će se javiti je nedostatna turistička ponuda. Dubrovnik posljednjih nekoliko godina bilježi stalan rast dolazaka turista. Ovaj rast se najviše očituje kod pojedinih oblika turizma i to ponajviše kod nautičkog turizma i turističkih krstarenja.

Video: zvona crkve Sv.Vlaha

U Dubrovnik možete doći svim prijevoznim sredstvima osim željeznicom. Grad ima novosagrađeni autobusni kolodvor, pristanište brodova u Gružu i zrakoplovnu luku u Čilipima.Zračna luka Dubrovnik udaljena je od Dubrovnika 20-ak km. Pri dolasku, za svaki let ima organiziran autobusni prijevoz do Dubrovnika. Pri odlasku, autobus polazi sa autobusnog kolodvora 1,5h prije za letove Croatia Airlines-a i Austrian Airlines-a. Za sve ostale letove autobus s autobusnog kolodvora polazi 2 h prije leta. Na raspolaganju tijekom cijelog dana je i taxi služba. Dubrovnik je odlično povezan brodskim linijama s ostalim hrvatskim lukama (Korčula, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka), kao i lukama u Italiji. Osim toga Dubrovnik ima svakodnevnu vezu sa svim otocima ovog područja kao što su Koločep, Lopud, Šipan i Mljet te  sezonski s Korčulom i Lastovom. Autobusni kolodvor u Dubrovniku smješten je u Gružu u blizini luke. Nedavno je izgrađen i putnicima uz informativni i prodajni ured nudi garderobu, taksi, prodajni kiosk, a u sklopu kolodvora se nalazi i jedan od informativnih ureda Turističke zajednice Grada Dubrovnika. Uz međunarodne linije, postoje svakodnevne međugradske veze Dubrovnika sa svim većim gradovima u Hrvatskoj.

Video: Šetnja Pilama

Na turističkom tržištu borba konkurenata je izrazito jaka, pa ukoliko Dubrovnik ne prihvati zahtjeve turista koji su sve većih prohtjeva, neće biti više u mogućnosti nositi se s ovakvim tržištem. Drugi, a ujedno i najveći problem s kojim se Dubrovnik može susresti kod turističke potražnje je njegov geografski položaj.

Ideje za posjetiti:

Šetnja Pilama- prije nego uđete u grad prošetajte Pilama, gdje je u 19. stoljeću bilo prvo moderno izvangradsko šetalište do mora, zvano Brsalje, s kavanom i fontanom kipara Ivana Rendića. Zadiviti će vas pogled na dio gradskih zidina i tvrđavu Lovrijenac, a u maloj lučici podno tvrđave ljupko je prigradsko naselje. U grad ulazite kroz dvostruka gradska vrata nad kojima dominira kamena skulptura sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika. Do prvih vrata, na renesansnoj polukružnoj kuli, vodi vas kameni most i pokretni drveni most koji se u prošlosti podizao po noći. Kad prođete kroz gotički luk unutrašnjih gradskih vrata, s kipom sv. Vlaha hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, pogled vam se pruža na glavnu gradsku ulicu, Placu (Stradun). Danas je na Pilama i glavno stajalište gradskih autobusa i taksija.

Video: Gradske zidine

Gradske zidine- gradnja prvih utvrda započela je već u 8. stoljeću, ali je najintenzivnija izgradnja bila od sredine 15. do kraja 16. stoljeća. Veliki potres 1667. nije ih mnogo oštetio.  Zidine opasuju grad u obliku nepravilnog višekutnika, s kulom Minčetom na najvišem sjeverozapadnom kopnenom uglu grada i tvrđavom Sv. Ivana s morske, jugoistočne strane. Zid je na mjestima visok 22 m, debljina zida s kopnene strane je od 4 do 6 m, a s morske strane jedan i pol do 3 m. S kopnene strane pred glavnim zidom je predziđe s 10 polukružnih bastiona, a pred njima je bio jarak. Glavni zid ima 14 četverouglastih kula, 2 okrugle kule, 2 ugaone utvrde i 4 bastiona. Tri su ulaza na gradske zidine: na Stradunu kod vrata od Pila, kod tvrđave Sv. Ivana i u vratima od Carinarnice.

Stradun (Placa)- glavna gradske ulice Place, zvane Stradun, odražava sklad čitave gradske jezgre Dubrovnika, u čemu je njegova najveća vrijednost i veličina. Stradun je dugačak 298 m, a Statutom grada iz 1272. donesen je konačni regulacijski plan grada i njegove glavne ulice. Ujednačena barokna arhitektura niza kuća na Placi, s prostorom za trgovine u prizemlju koji imaju vrata “na koljeno”, dobila je današnji izgled u obnovi grada nakon katastrofalnog potresa 1667. kada je uništen veći broj bogatih gotičkih i renesansnih građevina. Arhitektonsko rješenje Place pokazuje djelotvornost u rješenjima i trgovački duh Dubrovačke Republike u teškim vremenima. Danas je Placa i dalje trgovačko središte i stjecište svih zbivanja u životu grada.

Video: Stradun

Ornofrijeva fontana- ulaskom u grad na Placu, razgledanje započnite obilaskom s južne strane velike fontane poligonalnog oblika sa 16 isklesanih maskerona za izljev vode. Projektirao ju je Onofrio della Cava iz Napulja, zajedno s malom fontanom na drugom kraju Place, za javnu uporabu, kao simbol izgradnje gradskog vodovoda 1438. i dovoda izvorske vode iz 12 km udaljene Rijeke dubrovačke, koji je i danas uključen u novu vodovodnu mrežu. Kupola česme oštećena je u potresu 1667. i nikada nije obnovljena u svojoj prvobitnoj monumentalnosti. Danas se na njenom stubištu u podnožju sastaju mladići i djevojke i odmaraju turisti okrjepljujući se svježom vodom zajedno s dubrovačkim golubovima.

Video: Stradun, crkva Sv.Vlaha sa zvonikom, Orlandov stup

Orlandov stup- u središtu trga između Sponze, crkve Sv. Vlaha i zvonika, uzdiže se Orlandov stup s likom oklopljenog srednjovjekovnog ratnika, postavljenog ovdje 1418. prikazuje viteza Rolanda iz 8. stoljeća koji je ušao u legendu preko srednjevjekovnog spjeva “Chanson de Roland”. Mada su se kipovi Rolanda postavljali najčešće u njemačkim gradovima, mit o njemu došao je u Dubrovnik u 15. stoljeću, vjerojatno preko ugarskog i češkog kralja Sigizmunda, pokrovitelja Dubrovačke Republike. Po legendi je pak Rolando spasio Dubrovnik od Saracena i potukao ih kod Lokruma. Na Orlandovu stupu, sve do pada Dubrovačke Republike 1808., vila se dubrovačka bijela državna zastava s likom sv. Vlaha i slovima S.B. (Sanctus Blasius). Danas, od osnutka Dubrovačkog ljetnog festivala 1950., na trgu oko Orlandovog stupa odvija se svečano scensko otvaranje Festivala, a na stup se diže festivalska zastava sa simboličkim natpisom “Libertas”.

Video: Onofrijeva fontana

Crkva Sv.Vlaha- romanička crkva dubrovačkog zaštitnika bila je oštećena u potresu 1667. a uništena u požaru 1706. Venecijanski graditelj Marino Gropelli sagradio je današnju, potpuno novu crkvu 1715., u stilu kićenog venecijanskog baroka. Prema dubrovačkim ljetopiscima sv. Vlaho dubrovački je svetac zaštitnik od 972., kada se u liku starca objavio župniku katedrale Stojku da ga upozori na opasnost da mletački brodovi, koji su se usidrili u Gružu, nemaju prijateljske namjere. Tako je osujećen noćni napad Mlečana i grad bio spašen. Dan zaštitnika slavi se 3. veljače, a njegov lik je na zastavi i novcu Dubrovačke Republike, na slikarskim djelima, dok njegovi kipovi krase dubrovačke zidine. Srebrni pozlaćeni kip sv. Vlaha iz 15. stoljeća čuva se u njegovoj crkvi. Danas se na stubištu pred crkvom često održavaju svečanosti i priredbe.

Video: Stari grad Dubrovnik

Knežev dvor- jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali,a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama. Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom. U atriju Kneževa dvora priređuju se koncerti jer se prostor osim ljepotom odlikuje i izvrsnom akustikom.

Gradska luka- jedan od najstarijih dijelova grada oblikovao se oko kasnoantičkog kaštela u blizini mora, koje je nešto dublje zalazilo u kopno nego danas, u predjelu predromaničke katedrale i kasnijeg Kneževa dvora zaokruživši gradsku luku. U 15. stoljeću luka dobiva obrise današnjeg izgleda.

Karta: Grad Dubrovnik

Više informacija:  TZ Dubrovnik,  KamoNaVikend

Video: NP Kornati

Osnovni podaci:
Ukupna povrsina parka:  21,700 ha
Ukupna morska povrsina:  16,800 ha
Ukupna kopnena povrsina:  48,485 ha
Br.otoka, otocica i hridi: 89
Duljina granice parka:  85 km
Duljina obalne crte:  238 km
Najvisa kota:  vrh Metlina na sjevernom dijelu otoka Kornati  (237m)
Najdublja tocka:  122m, udaljena je jednu morsku milju JZ od otocica Purara
Br. građevinskih cjelina:  31
Br. ugostiteljskih objekata:  20
Tradicija regije:  ribolov, uzgoj maslina  i ovcarstvo
Gornji Kornati:  Sitski i Zutski otocni niz (s ukupno 51 otokom)
Donji Kornati:  Kornatski i Pucinski otocni niz (s ukupno 98 otoka)

Povijesna kulturna baština:
Arhipelag vec dugi niz godina slovi kao jedno od najzanimljivijih mjesta Hrvatske obale koji se zbog svoje raznolikosti i prirodnih bogatsava obale i podmorja mogu istrazivati u nedogled. Na otoku Kornatu u podnozju vrha Padinka pronađena je kamena sjekira iz neolitika. O tome vremenu i izgledu zivota moze se nagađati. Kao i kod ostalih mjesta i otoka Hrvatskog Jadrana o cemu smo mnogo pisali u tekstovima ‘’KamoNaVikend?’’ mogli ste saznati das u cak i oni najnepristupacniji pucinski otoci bili u vise navrata naseljeni i osvajani od strane brojnih naroda. Isto to vrijedi i za podrucje danasnjeg Nacionalnog parka. Na otoku su i danas sacuvane male kamene nastambe koje su gradila Ilirska plemena (Pedinka-Zeljkovac). Za njih je potvrđeno da su naseljavali otok. Pomicanjem tektonskih ploca, podizanjem morske razine i potresi u nekoliko navrata rusili su naselja. O tome danas svjedoce brojna iscrpna istrazivanja Hrvatskog podmorja. Pojedina kamena arheoloska nalazista rusevina danas su u moru. Zbog toga u parku vrijede stroga pravila kojih se treba pridrzavati- razgledavanje i boravak striktno je određen za sve posjetitelje, a lokalno pretezno stanovnistvo otoka Murtera u parku zivi samo onaj dio godine kada obrađuje zemlju jer je i to propisano. Nakon Ilira Kornate su naseljavali Rimljani. O njihovoj kulturi danas se mnogo toga zna. Takođeroni ostavljaju dubok trag ne samo na povijesnoj vec i na kulturnoj i obrazovnoj osnovi. Rimljani su istrazivajuci Kornate otkrivali i gradili kamenolome koji su koristili za gradnju kuca, utvrda i trgovinu.

[View with PicLens]

Zbog nepristupacnosti terena kamen je bio izvor znacajnih prihoda, a samim time je jacala gospodarska grana Rimske civilizacije na nasim prostorima. Bez obzira na sve to i Rimljani nisu bili stalno stanovnistvo kao i Bizant koji je arhipelag osvojio raspadom Rimskoga carstva. Danas je za Bizantsku kulturu najznacajnija utvrda Tureta iz VI.st. na otoku Kornati. Smatra se da su Hrvati prvo stalno stanovnistvo koje je naselilo Kornate. Od XIII.st. pa nadalje otoci arhipelaga postepeno su bili sve izrazajniji. Hrvati su zivjeli od ribolova. Kako  je najveci dio vapnenacke strukture zivot na kamenu za Hrvate bio je pravi izazov. Poljoprivredne kulture bile su manje zastupljene. One su se postepeno razvijale kroz gradnju brodova i istrazivanjem nekih novih otoka. U blizini mjesta Lucica na mjestu stare bazilike sagrađena je danasnja crkva Sv.Marije. Srednji vijek također je zanimljiv period. U uvali Lavsa istrazivanjem podmorja otkrivena je potopljena solana sa skladistima za proizvodnju soli iz XIV.st., ostaci malog ribarskog naselja Jadra na otocicu Piskera, te kastelet iz XVI.st. koji je sluzio Mlecanima za prikupljanje poreza na ribu.

Kornatsko podmorje, biljni i životinjski svijet:
Pitanje koje daje brojne odgovore, mogucnosti i otvara ideje. Priroda nije bila skromna kada su u pitanju ljepote od kojih zastaje dah. Za Kornati su mjesto u kojem svatko moze pronaci ponesto i za sebe. U parku su kretanja ogranicena, i predhodno se treba detaljnije informirati o svim mogucnostima, i naravno kao u svim ostalim parkovima postovati sve regulative. Na prvi pogled i setnju po vapnenackim stijenama Kornati se cine kao pusti goli otok. No to nije istina. Istrazivanja su potvrdila postojanje preko 500-tinjak razlicitih biljnih vrsta. Zivotinjski svijet je manje istrazeniji, al ii siromasniji. Najcesci su brojni mali neopasni gusteri, u pukotinama kamenja skrivaju se zmije. Od ostalih dobro poznatih zivotinjskih vrsta tu je svugdje prisutan morski galeb, vranac, skrinjac, sova usara i sivi sokol. Fauna je krcenjem suma u proslosti danas veoma siromasna- tu i tamo iz surovog vapnenca uz plodnu dolinu raste hrast crnika. Park je i staniste kune bijelice. To je zivotinja koju je jako tesko vidjeti jer se veoma dobro uklopila u okolis. Za razliku od kopna podmorje je puno bogatije- u proslosti arhipelag je bio poznat po lovu morskih spuzvi. Zbog jakih  morskih struja more je veoma cisto sto pogoduje bogatstvu ribljih vrsta, koralja i algi. Istrazivaci morskih dubina bili su impresionirani tolikom puninom i ljepotom. Neizostavan dio je bilje. Kadulja je najrasirenjija vrsta u Hrvatskog primorja. Od poznatih biljnih vrsta izdvojili bi dubrovacku zecinu, bijelu supaljku, ilirsku peruniku te uskolisni slak.

Video: let iznad Kornata

Week i KamoNaVikend preporuke:
Ukoliko krstarite Jadranom, a zeljeli biste ubaciti Kornate u dnevni raspored te prenociti u jednom od smjestajnih kapaciteta, treba otici u sjediste Nacionalnog Parka do obliznjeg Murtera i iznajmiti zeljeni objekat iz ponude. Od strane ljubaznog osoblja mozete zatraziti deteljane informacije o pravilima glede plovidbe, sidrenje ili privez camca, broda ili jedrilice. U podrucju Nacionalnog parka kretanje je dozvoljeno, jedino je strogo zabranjeno oko otocica V.Purara koje je zasticena zona. U vecernjim satima brodice mozete vezati u zaljevima : Anica, Lupeska, Tomasovac, Suha Punta, Stiniva, Statival, Smokica, Piskera, Lavsa te u Ravnom Zakanu.

Od najposjecenijih lokaliteta izdvojili bismo:
Vela Panitula- otocic na kojem Venecija je u XVI.st. sagradila zgradu u kojoj se nalazila lokalna uprava za kontrolu ribolova

Levrnaka- treci po velicini otok Kornatskog arhipelaga. Na sjevernom dijelu je poznata uvala Anica koja je jedno od naljepsih mjesta cijelog Nacionalnog parka. Ovdje se nalazi i prekrasna sljuncana uvala Lojena na koju posebno cijene turisti zeljni izlezavanja i uzivanju na suncu i moru. Zbog svog geografskog polozaja Anica je pogodna za vez brodice i zastitu od naleta vjetrova

Video: Nacionalni Park Kornati

Svrsata Vela- maleni otok koji se nalazi u sredistu zaljeva između Kornata i otoka Zut. Ovdje se u moru nalaze rusevine rimskih zidina za uzgoj ribe.

Magazinova Skrila i Tarac- dva kraska polja omeđena vapnenackim stijenama predstavljaju pomalo neobicajen prirodni fenomen neobicna izgleda. Naime aktivnosti tektonskih klizista u vapnencu tokom godina napravila su ravne ploce. Tarac je drugo po velicine krasko polje. Ovdje se nalazi toranj u obliku kule (Tureta)a datira iz vremena stare antike. Toranj se koristio kao jedna od obranbenih tocaka u slucaju napada ali i za kontrolu morskog prometa  te trgovine robom. Kroz sva stoljeca, mnogobrojne ratove i prirodne nedace toranj Tureta uspio se odrzati sve do danas i zbog toga je od posebne vaznosti  za Hrvatsku kulturnu bastinu.

Mana- otok nezaobilaznog Kornatskog detalja. Poznata ‘’kruna’’ sa razglednica. Naime krune su specificni oblici vapnenackih stijena duboko uzdignutih strmih padina. One u svojim pukotinama sakrivaju mnogobrojne neistrazene pukotine te manje spilje. Zbog toga Manu spominjamo zadnju, ona je secer na kraju nasega puta.

Osim svih navedenih mjesta, Kornati pruzaju i neka druga mjesta. Zelimo Vam ugodan boravak i kvalitetan odmor ukoliko arhipelag izaberete kao jednu od ideja.

Karta: Nacionalni Park Kornati

Vise informacija:  KamoNaVikend

Video: Kamačnik

Posebna je atrakcija kanjona Kamačnik, čija je dužina od izvora do ušća 3 km, put koji vodi čas rubom stijene, čas drvenim mostovima sagrađenim iznad šumovita potoka do lijepe zelene doline, da bi se nakon još jednog kilometra među šumovitim obroncima otkrio kotao s dubokim tamnim jezercem, kraškim vrelom Kamačnika (410 m). Sam pješački put, mostići i galerije izgrađeni su 1961. Početni dio kanjona još je ljepši jer je obrastao bujnom šumom. Na samom ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koja je izgorjela i koja ne nagrđuje prostor, već nas vraća u prošlost i daje okolišu posebno romantičan ugođaj. Tok potoka je nesvakidašnji, u izvorišnom dijelu teče nešto mirnije, dok se nizvodno od izvora preko brojnih kaskada, probija kroz uski kanjon, stvarajući brzace. Dodatnu ljepotu daje mu prekrasna modrozelena boja.

Ova je tekućica izuzetne ljepote, svaki metar njezinog toka drugačeiji je od predhodnog. Naš istaknuti planinarski pisac prof. dr. Željko Poljak u svojoj knjizi Planine Hrvatske piše o Kamačniku kao o “sutjesci punoj divlje romantike”. Kamačnik je svoju sutjesku usjekao u masiv Velike Kapele i ulijeva se u rijeku Dobru rušeći se manjim slapom budući je na ulazu u kanjon pregrađen jazom i ujezeren. Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala.

[View with PicLens]

Kanjon se ističe bogatstvom biljaka. Na vlažnijim staništima rastu bukove šume, a na prisojnim kamenitijim stranama ima crnog graba i crnog jasena. Od ostalih biljaka tu ima i zaštićenih vrsta poput mekane veprine, lovorastog likavca, biskupske kapice, šumske urodice i sl., raznih vrsta paprati I šaševa. Na močvarnom tlu raste trava beskoljenka. Posebno je ekološki vrijedan dio područja podno zaselka Japići gdje bočno bujični potoci utječu u Kamačnik, a obronci su obrasli šikarama vrbe i šumarcima crne johe. Izvor samog Kamačnika još nije dovoljno istražen, ali je zanimljiv zbog endemične podzemne faune. Tako je nađen endemični podzemni račić, a potok je poznat i po populaciji riječne pastrve. U okolišu se zadržavaju i šareni daždevnjaci, a ponekad doleti i siva čaplja.

Na mjestu gdje Kamačnik ulazi u Dobru, nalazi se ugostiteljski objekt koji gostima nudi odmor uz domaću hranu i piće.
Do samog se ušća može doći automobilom, a blizina željezničke postaje i autoceste Rijeka-Zagreb, izlaz Vrbovsko, omogućuju jednostavan i brz pristup ovom fenomenu prirode.

Svaki dolazak u Kamačnik mora u duši probuditi osjećaj ljubavi prema prirodi i blagu koje ona nesebično dijeli sa nama. Prekrasni zaštićeni krajolik Kamačnik je nezamjenjivo mjesto za druženje ljudi koji u prirodi vide onaj pravi i stinski odmor.Zvukovi koji se prostiru kanjonom te lijepe riječice su jednostavno neponovljivi i svakom ljubitelju prirode nude ono što u vrevi grada sigurno neće naći.

Karta: Kamačnik, Vrbovsko

Više informacija:  TZ-Vrbovsko, Gorski Kotar.hr, Gorski Kotar.com, KamoNaVikend

Kada su Turci početkom XVI. st. osvojili zadarsko zaleđe, Zadar postaje samo jaka tvrđava koja osigurava venecijansku trgovinu na Jadranu, upravno središte venecijanskih posjeda u Dalmaciji i kulturno središte.

Video: Zadar

Stari grad na zaštićenom poluotoku s dobrom prirodnom lukom imao je povoljne mogućnosti za uspostavu prometnih veza sa zaleđem. U Zadru je bio najpovoljniji spoj težih pučinskih plovidbenih ruta iz Ravenne, Venecije ili Trsta s istočnojadranskim sustavom kanalskih plovidbenih smjerova. Teži uvjeti plovidbe jedrenjaka na otvorenome moru s obzirom na kanalsku navigaciju istaknuli su Zadar kao luku odmora, popravka i opskrbe brodova. S razvojem parobrodarstva i brodova na motorni pogon, zadarska luka postaje tijesnom i plitkom za velike brodove. Koncentracijom prometa u sjevernojadranskim lukama i razvojom Splita i Šibenika, Zadar gubi prednost razmjerno lakih veza sa zaleđem. Izgradnja prometnih veza (Jadranska autocesta, 1959.; željeznička pruga Knin-Zadar, 1966.), luka Gaženica (1968.) te zračna luka (1969.) ponovno, u novim uvjetima, ističu prednosti geografskog položaja Zadra. Položaj grada na niskom primorju znatno utječe na njegove klimatske osobine. Prosječna temperatura zraka tijekom srpnja iznosi 25 °C, a u siječnju 6,5 °C; godišnje 200 vedrih dana. Zbog klimatskih prilika prevladava mediteranska vegetacija.

[View with PicLens]

Zadar i zadarska turistička regija smješteni su u samom središtu hrvatskog Jadrana, u najrazvedenijem dijelu jadranskog arhipelaga. Uokolo su, na većoj ili manjoj udaljenosti, smješteni nacionalni parkovi Plitvice, Paklenica, Krka i Kornati, parkovi prirode Velebit i Telašćica, te niz od više od 300 otoka i otočića. Prirodne ljepote, brojni zaljevi i plaže, kulturno-povijesni spomenici, raznovrsna ugostiteljska ponuda s probranim domaćim specijalitetima, sve to čini Zadar i njegovu okolicu jednim od najatraktivnijih turističkih područja u Hrvatskoj. Turizam u Zadru ima dugu tradiciju. U novijim je ljetopisima zapisano da je u lipnju 1879. skupina izletnika iz Beča posjetila Zadar; 1892. osnovano je Društvo za poljepšavanje grada (djelovalo do 1918.), a 1899. osnovano je Planinarsko i turističko društvo ”Liburnija”. Početkom XX. st., u ožujku 1902. otvoren je hotel Bristol, današnji Zagreb.

Dvorana Krešimira Ćosića je višenamjenska sportska dvorana u Zadru s kapacitetom 9 200 gledatelja. Ime je dobila po velikanu hrvatske i svjetske košarke Kreši Ćosiću. Dvoranu koristi KK Zadar. Izgradnja je završena u svibnju 2008. godine, a prvi sportski nastup u njoj je imala hrvatska rukometna reprezentacija kao domaćin na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre u Pekingu 2008. Dvorana će biti korištena na Svjetskom prvenstvu u rukometu 2009. godine.

Grad i okolica imaju kvalitetne uvjete za rekreaciju i bavljenje sportom. Tu su brojni teniski tereni, igrališta za nogomet, košarku, rukomet, velike su mogućnosti za aktivnosti na vodi, jedrenje, surfing, veslanje, ronjenje, sportski ribolov.

Karta: Grad Zadar

Više informacija:  KamoNaVikend

Osamdesetih godina prošlog stoljeća grad posjećuju visoki gosti: nadvojvotkinja Stephania, nadvojvoda Karlo Stephan i Karl Ludwig ili pak vojvoda od Parme, pa čak i kineski ambasador Li Fong Pao! U Poreču se podiže i prvi hotel (Alla cittá di Trieste). Prvo porečko javno kupalište podignuto je 1895. na otočiću Sveti Nikola, a 1910., istovremeno s izgradnjom prvoga velikog hotela (Rivijera), koji je na istom mjestu i danas, na južnoj strani grada uređeno je istoimeno kupalište. Od 1900., kada je donesen propis o posjedovanju cjenika za jela, pića i sobe, Poreč mnogo ulaže u turizam, a 70-ih godina postaje jedno od najprestižnijih hrvatskih turističkih odredišta. Kao turističko mjesto s najviše hotela, apartmanskih naselja, kampova, soba – Poreč turistima nudi raznovrsne sadržaje.

[View with PicLens]

1234►

U mjestu postoji nekoliko stotina teniskih igrališta, fitness-centara, terena za sve vrste sportova, a nude se i jahanje, skijanje na vodi, bungee jumping, jedrenje i ronjenje. U tijeku godine održavaju se mnoge priredbe: koncerti ozbiljne glazbe (od svibnja do rujna) u Eufrazijevoj bazilici, večeri džeza u lapidariju porečkog muzeja ili pak slikovite pučke fešte u obližnjem Taru i Funtani. Kroz Poreč redovito vozi turistički vlak. Postoji i marina, dok je u obližnjem Vrsaru i sportsko uzletište »Crljenka«. Porec, grad, luka i turističko središte na zapadnoj obali Istre. Poluotok je odredio granice naselja u kojemu su i danas očuvani rimski građevni elementi: cardo-decumanus. Krajolik je niska i pitoma vapnenačka zaravan između doline Mirne na sjeveru i Limske drage na jugu.

Video: Prezentacija Poreca  (Valamar)

Sportska dvorana “Žatika” višenamjenska je sportska dvorana u Poreču. Izgrađena je za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., a svečano otvorena za Dan Grada 21. studenog 2008.[1] Dvorana je izgrađena za godinu dana, a građevina je ukupne površine oko 14 tisuća četvornih metara i ima ukupno oko 3700 mjesta. Višenamjenska dvorana sastoji se od velike dvorane s gledalištem te male i fitness dvorane.

Video: Kamping u Zelenoj i Plavoj laguni

U tlocrtnoj shemi porečkih ulica i danas se raspoznaje pravokutni raspored rimskog kastruma; potez decumanusa zadržao je karakter glavne uzdužne gradske prometnice. U VI. st. izgrađuje se kompleks Eufrazijeve bazilike. U nekoliko idućih stoljeća grad propada; obnavlja se tek potkraj XII. st.; u XIII. st. pojačava se gradski zid, a u XV. st. grad se, pred opasnošću od Turaka, ponovno utvrđuje. U XVIII. st. gradski zidovi, izgubivši svoju funkciju, postupno propadaju. U XIX. i XX. st. gradnjom nezgrapnih zgrada te osobito nasipanjem jugozapadnog dijela poluotoka, gdje je podignut hotel, narušava se homogenost gradske cjeline, a na istočnoj strani, izvan gradskih zidina, stvara se novo središte grada. Od obale, potezom nekadašnjeg rimskog carda, dolazi se do Trga Matije Gupca. S njega se desno skreće u Ulicu sv. Maura u kojoj je na južnoj strani gotička trokatnica iz XV. st., a na sjevernoj romaničko-gotička palača i nešto dalje jednokatna romanička tzv. Kuća dvaju svetaca s dva romanička reljefa svetaca u visini kata. Zapadno od Kanoničke kuće vodi uzak prolaz do kompleksa Eufrazijeve bazilike (sredina VI. st.), koji se sastoji od crkve, atrija, baptisterija i nekadašnje palače biskupije. Bogatstvom dekoracije i očuvanošću kompleks Eufrazijane jedan je od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti; 1997. upisan u UNESCO-ov registar svjetske spomeničke baštine.

Klima je vrlo blaga, bez velikih ljetnih sparina; prosječna je temperatura zraka u kolovozu, najtoplijem mjesecu, 24 °C, a u siječnju 4,5 °C. Prosječna godišnja količina oborina od 920 mm jednakomjerno je raspoređena tijekom cijele godine pa je vegetacija veoma bujna; šume borova i pinija dopiru mjestimično do mora. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, ribarstvo i turizam. Stari dio grada leži na malom poluotoku koji je od kopna odijeljen umjetnim prokopom, a s mora zaštićen otokom Sveti Nikola s kamenitom i pješčanom plažom. U lijepoj, borovima okruženoj uvali južno od grada su kupalište i prostrani kamp, a još južnije turistički kompleksi Plava laguna i Zelena laguna. Sjeverno od grada je turističko naselje Pical. Na križištu je magistralne cestovne prometnice (M2, E751) koja povezuje Poreč s Pazinom i Pulom te regionalne prometnice koja se pruža uz zapadnu obalu Istre.
Karta: Grad Porec

Vise informacija:  Hrvatska Turisticka Zajednica ,  KamoNaVikend

Živost i raznolikost javnog života Rijeke te poticanje novih događanja, otvorenost novih inicijativama čini Rijeku posebnim urbanim centrom.

Video: Rijeka

Turisti rado dolaze u Rijeku da osjete živost grada i zato Rijeka s pravom razvija urbani turizam.U doba blagdana riječkog zaštitnika sv. Vida, svake se godine 15. lipnja u gradu se priredi čitav niz programa za djecu i građane svih dobnih skupina. Manifestacije poput Međunarodnog festivala malih scena ili Jazz time, već su odavno ucrtane u kalendare europskih kulturnih događanja.

Uz vrlo dobru po vezanost s otocima te gradovima uzduž jadranske obale, Rijeka ima autobusni i željeznički kolodvor te zračnu luku Rijeka na otoku Krku. Od graničnog prije laza sa Slovenijom udaljena je svega pola sata vožnje, od Trsta u Italiji sat vremena, a do glavnoga grada Hrvatske – Zagreba treba sat i pol vožnje. U Rijeci postoji duga tradicija gradskih događanja koja se zbog pogodne klime uglavnom održavaju na javnim gradskim prostorima. Najbolji primjer za to je karneval koji je tijekom 24 godine stalnog održavanja prerastao u manifestaciju međunarodnog karaktera koju su s pravom strani mediji proglasili jedinstvenim događajem kojeg svakako treba posjetiti. 24. Međunarodni riječki karneval održan 2007. godine okupio je oko 8.000 sudionika u karnevalskoj povorci i oko 100.000 posjetitelja.

[View with PicLens]

12►

Procjene turističkih novinara govore o tome da je Riječki karneval treći najveći karneval u svijetu, nakon Rio de Janeira i Venecije. U razvoju urbanog turizma i namjeri gradskih vlasti da Rijeku vrate moru, velika je uloga riječke regate Fiumanke koja po uzoru na tršćansku Barcolanu, okuplja svake godine sve više sudionika. Njihova atraktivna plovila i riva prepuna raznih događanja okupljaju velik broj posjetitelja. Stoga Grad Rijeka u sklopu projekta Rijeka Gateway snažno potiče projekt izgradnje nove marine na lokaciji Porto Baross, koja će pružiti kompletnu uslugu turistima-nautičarima i pozicionirati Rijeku kao središte nautičkog turizma. Nautički sajam u Rijeci snažno se profilirao kao jedan od vodećih u Hrvatskoj, s izrazitom ponudom domaćih proizvođača. Prosinac u Rijeci tradicionalno se obilježava čitavim nizom atraktivnih događanja, od kojih su najznačajniji doček Nove godine na otvorenom uz koncert na Korzu za i klizalište na rivi uz more.

Video: fotografije grada

Manifestacija Riječke ljetne noći koje se održava tijekom lipnja i srpnja, pokazala je kako se kvalitetnim programima, vrhunskim izvođačima i specifičnim lokacijama na kojima se programi izvode može privući velik broj posjetitelja. Posebno je zanimljivo što se Grad Rijeka kao organizator odlučio iskoristiti bivše industrijske lokacije u raznim dijelovima grada kao mjesta održavanja za razne kulturne programe. Tako se Hamlet održavao u Tvornici papira, a Beethovenova se glazba izvodila u Torpedu. Predstave se ljeti održavaju na plažama i gradskim trgovima, što je posjetiteljima izuzetno atraktivno.

Video: Rijeka u periodu 1905.-1945.

Ideje za posjetiti:

Guvernerova palača- bila je rezidencija guvernera, namjesnika Ugarske krune sv. Stjepana u Rijeci. Aneksom, tzv. “Krpicom” Hrvatsko – ugarske nagodbe, Guvernerova palača dobiva privlačnu moć na blistavom mediteranskom suncu. U njenoj su unutrašnjosti na prvom katu prostrani atrij i reprezentativni saloni, te Mramorna dvorana, izvedeni po ukusu “kraja stoljeća”. Sve je sistematizirano po mađarskom protokolu, sračunato na pompoznost i djelotvornost vlasti. Ta je palača sve do 3. V. 1945. bila svjedokom sudbonosnih događanja u povijesti Rijeke. Godine 1955. postaje vlasništvom Pomorskog i povijesnog muzeja, koji u njoj ima svoje sjedište.

Muzej grada Rijeke- muzejski fundus tvore: zbirke fotografija, predmet likovnih djela i tiska Rijeke, te zbirke i dokumenti memoarske građe radničkog pokreta Rijeke i okolice. U godini 1944. odlukom Gradskog vijeća Grada Rijeke Muzej proširuje svoje djelovanje na daljnje sistematsko sakupljanje, čuvanje, stručnu i znanstvenu obradu sveukupne kulturne, znanstvene baštine, te gospodarske starije i novije povijesti grada.

Video: Stare slike grada

Palača Municipija- sa svoja tri pročelja palača dominira Trgom. Oslonivši se na oblike renesanse, plitke okomite pilastre, ritmično izmjenjivanje trokutne i segmentne natprozornike te moćan vodoravni vijenac pod atikom, F. Bazaring je stvorio umjerenu scenografiju gradske kuće, koja je od tada postala arenom političke borbe riječkih autonomaša za očuvanje municipalnih sloboda ugrožavanih od mađatske državne administracije. U Rijeci se od srednjeg vijeka vodi grčevita borba za gradsku autonomiju. Te činjenice su bili svjesni i njeni feudalni gospodari. Najvidljivije o tome svjedoči Stendardac, kameni stup za gradsku zastavu pred zgradom Municipija, na kojem je posebnom pravnom formulom 1508. car Maksimilijan zagarantirao slobode i privilegije što ih je grad dobio od prethodnih gospodara, grofova Devinskih i Walsee.

Crkva Sv.Jeronima- svojim elegantnim kasnobaroknim pročeljem definira istočno krilo Municipija i daje Trgu osobito nobilan ton. Crkva je građena zajedno sa sklopom Augustinskog samostana iz zaklade feudalnih gospodara Rijeke, grofova Devinskih. Gradnja je započeta 1315. u vrijeme Ugona II., a završena je 1408. kada je Rijekom upravljao njegov unuk Ugon VI.

Stara vrata- otkriveni kasnoantički zid u tijesnoj vezi sa spomenikom koji je poznat u starijoj literaturi kao “Rimski luk” odnosno “Vrata”. danas je utvrđeno da su Stara vrata najstariji arhitekturni spomenik u Rijeci. Od 1700. ta “Vrata” privlače pažnju humanističkih znanstvenika. U 19. st. najprije je vladalo mišljenje da se radi o trijunfalnom luku podignutom u čast imeratora Klaudija. Arheolog Petar Kandler držao je da su to gradska vrata, no riječki povjesničar L. G. Cimiotti dokazao je da se radi o vratima kastruma. Moderni arheolog dr Mate Suić precizira da se radi o vratima pretorija Trsatike, budući da je jedini plastični ukras preostao na tom spomeniku okrenut moru. Ta je pretpostavka potvrđena kada su 1955. otkriveni, te arheološki 1981. istraženi ostaci kasnoantičkih zidova na začelju crkve sv. Sebastijana, koji su pripadali Kastrumu.

Pomorski i povijesni muzej hrvatskog primorja- osnovan je 1876. Muzej prikazuje okvirni pogled povijesnog razvoja pomorstva (modeli brodova, slike jedrenjaka, portreti kapetana 19. i 20. stoljeća) i kulture Rijeke i riječke regije (arheološki i hidroarheološki nalazi, numizmatika); posjeduje zbirku oružja, umjetnog obrta, osobito namještaja iz 17. do 19. st., zbirku slika i grafika(17. do 20.st.), te arhivalije. Dio muzejskog postava ima ambijentalno uređene prostore nekadašnje Guvernerove palače s kraja 19. stoljeća. U muzeju je izložena vrijedna memorijalna zbirka dr. Franje Kresnika (1869.-1943.), poznatog graditelja gudačkih instrumenata. Iz fundusa etnografskog odjela prikazan je samo dio narodnih nošnji regije.

Sudbena palača- podignuta 1904., na najistaknutijoj točki staroga grada, na mjestu gdje je stoljećima stajao Kaštel, impozantna utvrda, ključna točka obrambenog sustava bedema, kula i bastiona kojima je Rijeka bila utvrđena. U Kaštelu je bilo sijelo namjesnika feudalnog gospodara, kapetana Rijeke. U 18. st. Kaštel gubi tu funkciju, a početkom 20.st. to povijesno zdanje je srušeno i izgrađena Sudbena palača. Tada je ulica dobila svoj današnji izgled. Palaču je projektirao budimpeštanski arhitekt Stigler, u kombinaciji mađarske povijesti i secesije s očitom pretencioznošću za prizorom, što je postigao postavljanjem građevine na visoki podanak od rustično obrađenog kamena te sa monumentalnim stubištem. Koristeći taj motiv, riječki arhitekt G. Grassi projektirao je kameni podzid i stube na suprotnoj strani ulice i tako stvorio divno urbanističko jedinstvo.

Karta: Grad Rijeka

Rekreacijsko-sportski centar Copacabana, na lijevoj obali Drave, omogućuje mnogobrojne aktivnosti vezane uz vodu (otvoreni bazeni, uređena pješčana plaža s brojnim sadržajima) tijekom ljetnih mjeseci. U gradu postoje tereni za nogomet, rukomet, košarku, tenis i druge sportove.

Video: Grad Osijek

U neposrednoj blizini grada mogućnosti su za lov, te ribolov na rijeci Dravi i njezinim rukavcima. Lov u Kopačkom ritu (Baranja) poznat je i izvan Hrvatske. Bogata gastronomska ponuda sastoji se od tradicionalnih slavonskih jela (kuleni, kobasice, šunke, slanina, mliječni proizvodi i dr.), jela od divljači i ribe (poznati fišpaprikaš), zbog čega je Osijek poznat kao svojevrsna gastronomska metropola Hrvatske. Osječko pivo (Eseker) i baranjska vina nude se gostima u restauracijama u gradu i okolici.

[View with PicLens]

1234►

Sportska dvorana Gradski vrt u Osijeku projektirana je kao višenamjenska nastavno sportska dvorana sa pet glavnih dvorana te pomoćnim i pratećim sadržajima, a svoju će promociju doživjeti održavanjem Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. Kao jedan od glavnih sklopova na prostoru budućeg sportsko-rekreacijskog kompleksa Gradski vrt , svojim vanjskim i unutarnjim oblikovanjem postala je novi urbani znak, a položajem i formom pridonosi novoj vizualnoj kvaliteti južnog ulaza u grad kao i cjelokupnoj slici grada Osijeka.Pristupni trg sa glavnim stubištem na sjevernoj strani dvorane te vodena ploha i spiralna skulptura – fontana fokusiraju događanja središnjeg dijela cijelog sportskog kompleksa. Prostor između gradskog stadiona i sportske dvorane – aleja sportaša – svojim urbano-parkovnim oblikovanjem nadovezuje se na glavni pristupni trg te kao suvremeni i aktivan javni gradski prostor pruža različite mogućnosti odmora, druženja, boravka i rekreacije svim građanima Osijeka. Sportska dvorana je oblikovno i funcionalno podijeljena u dva osnovna međusobno povezana volumena. Okrugli valjkasti volumen je oblikovni element prepoznatljivosti koji svojom formom naglašava pokret, akciju i dinamiku sporta i na njega se nastavljaju horizontalne plohe svih ostalih prostora.

Video: Voljeni moj Osijek

Osijek, grad i luka na desnoj obali rijeke Drave, 25 km uzvodno od njezina utoka u Dunav u istočnoj Slavoniji; nadmorska visina 94 m. Gospodarsko, prometno i kulturno središte Slavonije. Sastoji se od Gornjega grada, Tvrđe, Donjega grada te Novoga grada (XIX. st.) i Retfale. Važnije ustanove u gradu su: Sveučilište (osnovano 1975.), Hrvatsko narodno kazalište, Muzej Slavonije (osnovan 1877.), tiskara od 1735., gimnazija od 1729., risarska škola (XIX. st.), zoološki vrt, Centar za unapređenje stočarstva, Institut za šećernu repu i dr. Jako je industrijsko središte: tvornica šibica (osnovana 1856.), prehrambena (mlinovi, šećerana, pivovara), kemijska (Saponia), tekstilna, drvna, kovinska (poljoprivredni strojevi) industrija; proizvodnja obuće, plastičnih masa, metalnog pokućstva, svile, četaka; tiskarstvo. Gospodarska je osnova poljodjelstvo (žito, industrijsko bilje), stočarstvo i ribarstvo. Željezničko i cestovno križište podravskih i posavskih prometnica s prometnicama BiH-Mađarska. Međunarodna riječna (od 1975.) i zračna luka. Gornji grad. Najvažniji spomenik-simbol grada Osijeka je neogotička župna crkva sv. Petra i Pavla, tzv. katedrala, građena 1894.-1900. po projektu bonskog arhitekta Franza Langenberga.

Tvrđa- veliki kvadratni barokni trg Trg Sv. Trojstva, okružen je građanskim, plemićkim, vojnim i javnim zgradama. Najstarija javna zgrada na broju 6 sagrađena je 1702. za potrebe Gradskog magistrata. Gradsko poglavarstvo u njoj je djelovalo do 1945., današnji Muzej Slavonije.

Video: Osiječka barokna  Tvrda

Na šetalištu uz Dravu je od 1982. skulptura Picasso, rad kipara Ivana Sabolića (1967.). Na sjevernoj strani Europske avenije sagrađen je 1903.-06. najreprezentativniji niz secesijskih kuća u Hrvatskoj; sastoji se od osam jednokatnih i dvokatnih najamnih kuća s predvrtovima, koje su većinom projektirali i gradili osječki arhitekti i graditelji. Niz započinje zgradom kina Urania, izgrađenom 1912. prema projektu osječkog arhitekta. Donji grad. Na raskrižju Hutlerove ulice s Crkvenom i Gojkovićevom ulicom postavljen je kip Majke Božje iz 1757., a nasuprot njemu između Gojkovićeve i Crkvene ulice nalazi se mala barokna kapela sv. Roka (1744.). Lijevo je prizemna barokna kuća s arkadama. Crkvena ulica vodi do barokne donjogradske župne crkve Presvetog imena Marijina iz sredine XVIII. st. S obje strane ulice nalazi se nekoliko baroknih građanskih jednokatnica.

Karta: Grad Osijek

Vise informacija:  Hrvatska Turistička Zajednica,  KamoNaVikend

Video: Grad Samobor

U gradu Samoboru  danas živi oko 15.000 stanovnika, a nastao na mjestu sutoka dvaju krakova potoka Gradne (Rudarske i Lipovečke), na prijelazu iz nizine u gorje i raskrižju povijesnih puteva. U širem – administrativnom smislu Grad Samobor je prostor između rijeke Save i najviših vrhova Samoborskog gorja gdje živi oko 35.000 stanovnika. Ovo je područje svojevrsnih vrata između istoka i zapada, među Zagrebačkom gorom i Samoborskim gorjem. Izražena je razlika između brdskog i nizinskog predjela. Rijetka naseljenost i očuvana prirodna sredina osobine su brdskog dijela, a urbanizirani gusto naseljeni nizinski dio omogućio je koncentraciju industrijskih i obrtničkih djelatnosti. Položaj u prostoru namijenio je Samoboru bogatu povijest. Nalazimo tragove prvog čovjeka na zemlji, iz razdoblja Rimskog carstva, naseljavanja Slavena i novijih zbivanja. Najbolji pregled povijesnih zbivanja predočen je u geološko-arheološkoj, kulturno-povijesnoj i drugim specijaliziranim zbirkama Samoborskog muzeja. Stanovništvo ovog kraja i njegova prostorna disperzija odraz su isto tako povijesnih zbivanja, prirodnih osobina i prometne povezanosti.

Tradicija i posebnosti Samobora:

Tradicijsko gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi (zemljoradnja i stočarstvo) ustuknulo je još u prošlosti pred potrebama novog vremena. U povijest gospodarstva ovog kraja spada i rudarenje, obrada metala, prerada kože, stari oblici proizvodnje i prerade tekstila, pa i proizvodnje kristala. Suvremene potrebe uvjetovane promijenjenim načinom života i novim tehnologijama donijele su u ove krajeve nove i brojne gospodarske djelatnosti. Ističu se razne vrste obrta, industrije i usluga (naročito ugostiteljstvo i trgovina). Na brojnim samoborskim potocima bilo na svakih stotinjak metara po jedna vodenica. Drvene, malene, ljupke, danonoćno su se s vodom grlile, kukuruz i pšenicu seljacima mljeli žrvnjevi. Danas je sačuvana samo jedna- Grdanjci. U međuvremenu svakako razmislite i o kremšnitama, zaštitnom znaku svih posjetitelja u grad.

Samoborske kremšnite- prije polaska u Samobor skoro svatko spominje kako će obići ponešto, ali nipošto neće zaobići ili, ne daj Bože, zaboraviti slast čuvenih samoborskih kremšnita. Možda će netko tvrditi kako je kolač kolač. Kako je kremšnita jednostavno tanko lisnato tijesto gore i dolje, a između drhtava zlatnožuta slatkoća. Možda će stoga mnoge domaćice i same pripremiti kremšnite i ponuditi ih svojima u slast… ali nepci pravih znalaca otkrit će tek u samoborskim kremšnitama ono nešto… Što? Nešto neizrecivo, ali jedinstveno.

Možete imati drevne recepte za izradbu ovih poslastica, možete pribaviti najbiranije namirnice, ali nije to-to! Ljubazne pripremačice pravih samoborskih kremšnita rado će Vas uputiti u najveći dio načina pripremanja ovog vrsnog kolača, no malu – veliku tajnu ipak će sačuvati kako biste u samoborskoj kremšniti otkrivali što je to što ju razlikuje od drugih i sličnih. U tome je draž, samoborske kremšnite uistinu samo u Samoboru. Toliko su poznate da u mnogim gradovima vole istaknuti ime ovog kolača sa “samoborskim” dodatkom, ali ubrzo biva razotkriven surogat. Samoborske kremšnite spominju se u svim krajevima Europe. U Samoboru su najtraženiji kolač, čeka ih se u redovima, puna kutija se obavezno nosi kući, na radost svojima. Prava princeza samoborskih kolača.

[View with PicLens]

12►

Ideje za posjetiti:

Stari grad Samobor- nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Izgradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. god. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. st. grad se počinje pregrađivati. Sa Starog grada pruža se pregledan pogled na Samobor i okolicu. Najkraći put od trga do Starog grada vodi ulicom sv. Ane ili Jurjevskom do Anindola (15 min.) odakle se održavanom pješačkom stazom stiže za oko 15min do ulaza negdašnje plemićke utvrde.

Anindol- najljepše samoborsko šetalište i šumovit park nalazi se na brdu Tepec. Tu je kapelica sv. Ane (po kojoj je šetalište dobilo ime), a nešto više prema vrhu brda sv. Juraj. Šikaru, koja je nekad prekrivala današnji park Anindol dao je 1883. god očistiti i urediti (zasaditi crnogoricu i bjelogoricu, grmlje, napraviti šetnice, posaditi cvijeće itd.) načelnik grada Šmidhena. Iznad kapelice sv. Ane uređeno je plesalište (”tanc-plac”), a između sv. Jurja i sv. Ane prigodom proslave 1900. god. spasenja po Isusu Kristu, podignut je 1933. god. kameniti Križni put s 14 postaja urešen reljefnim slikama i kalvarijom.

Video: Samoborski fašnik

Šetnja ulicama uz potok Gradinu- prostorno povezuje Stari grad Samobor, šetalište Vugrinščak, Muzej, Trg kralja Tomislava i Trg Matice hrvatske koji je krajnja istočna točka najinteresantnije gradske šetalačke rute. Gradna izvire u Samoborskom gorju na dva mjesta: jedan joj je izvor kod sela Lipovca i do grada protječe Lipovečkom dragom, a drugi iza sela Rude te protječe Rudarskom dragom. Kod crkve sv. Mihalja na zapadnom ulazu u Samobor ta se dva rukavca sastaju i združeni teku kroz središnji dio grada prema Savi. Gradnu premošćuju mnogi mostovi i mostići od kojih je najznačajniji onaj koji povezuje Trg kralja Tomislava i ulicu Ivana Perkovca (jednu od najaktivnijih trgovačko-ugostiteljskih gradskih žila kucavica). Taj most izgrađen je 1906. god. iz armiranog betona po sistemu Luipold. U ono doba po načinu izgradnje i materijalu bio je drugi most te veličine u Europi.

Karta: Grad Samobor

Više informacija:  Grad Samobor, KamoNaVikend