Srednjedalmatinski otok Korčula pruža se usporedno s nedalekim kopnom smjerom zapad-istok. Dug je 46,8 km, prosječne širine 5,3 do 7,8 km, površine od 270 km kvadratnih i po veličini je šesti otok na Jadranskom moru. Od poluotoka Pelješca dijeli ga Pelješki kanal, a među njima je najmanja udaljenost 1270 m. Otočna obala duga je 182 km, a obala obližnjih otočića daljnjih 54 km. Otok je dobro razveden nizom zaljeva i uvala. Sjeverna mu je obala razmjerno niska, lako pristupačna te ima nekoliko prirodnih od južnog i istočnog vjetra zaštićenih luka: Korčula, Banja, Račišće, Vrbovica, Babina, Prigradica. Južna obala je razvedenija, ali mjestimice strma: tu su ponegdje stijene visoke i do 30 m nad morem, ima dosta sidrišta i uvala zaklonjenih od sjevernog vjetra, ali izlozenih južnom: Zavalatica, Rasohatica, Orlanduša, Pavja luka, Pupnatska luka, Prižba, Grščica i dr., a Brna je zaklonjena i od juga. Najveća, najbolje zaštićena uvala je Vela Luka na krajnjem zapadnom dijelu otoka.
Otok Korčula bio je nastanjen već u pretpovijesti, a tragovi pradavna života otkriveni su na mnogo mjesta. Najstariji su nalazi kamenih noževa iz neolita na otočiću Badija kod grada Korčule. Najbogatije i najbolje istraženo je neolitsko nalazište Vela spilja u Veloj Luci. U 6. stoljeću prije Krista otok su naselili Grci, najprije kod Vele Luke i nazivaju otok Corcyra Melaina (crna). Nešto kasnije na drugom kraju otoka, području današnje Lumbarde dolaze Grci s otoka Visa (Isse) osnivajući značajno naselje. U 1. st. poslije Krista otok su kao i cijelu Dalmaciju osvojili Rimljani nazvavši je Ilirikom. U 7. stoljeću do obale Jadrana prodiru Slaveni – Hrvati i uskoro osnivaju vlastitu državu, koja je najprije kneževina, a od 925. godine krunidbom prvog kralja Tomislava postaje kraljevina. U okvirima te države bila je i Korčula. Godine 1000. mletački dužd Petar II. Orseolo zauzima dalmatinske gradove i otoke, pa tada pod vlast Venecije dolazi i Korčula. Kad je Napoleon srušio Venecijansku Republiku Dalmaciju je na kraće vrijeme zauzela Austrija, ali ubrzo dolaze Francuzi, potom Englezi, da bi napokon Dalmacija došla pod austrijsku upravu pod kojom ostaje do kraja I. svjetskog rata (1918. godine).Nakon demokratskih izbora 1990. godine na referendumu se stanovništvo Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglašena je samostalna država Republika Hrvatska. Burna povijest Korčule ostala je zapisana u kamenu i vidljiva je na svakom komadiću ovog jedinstvenog otoka.
Otok Korčula bio je nastanjen već u pretpovijesti, a tragovi pradavna života otkriveni su na mnogo mjesta. Najstariji su nalazi kamenih noževa iz neolita na otočiću Badija kod grada Korčule. Najbogatije i najbolje istraženo je neolitsko nalazište Vela spilja u Veloj Luci. U 6. stoljeću prije Krista otok su naselili Grci, najprije kod Vele Luke i nazivaju otok Corcyra Melaina (crna). Nešto kasnije na drugom kraju otoka, području današnje Lumbarde dolaze Grci s otoka Visa (Isse) osnivajući značajno naselje. U 1. st. poslije Krista otok su kao i cijelu Dalmaciju osvojili Rimljani nazvavši je Ilirikom. U 7. stoljeću do obale Jadrana prodiru Slaveni – Hrvati i uskoro osnivaju vlastitu državu, koja je najprije kneževina, a od 925. godine krunidbom prvog kralja Tomislava postaje kraljevina. U okvirima te države bila je i Korčula. Godine 1000. mletački dužd Petar II. Orseolo zauzima dalmatinske gradove i otoke, pa tada pod vlast Venecije dolazi i Korčula. Kad je Napoleon srušio Venecijansku Republiku Dalmaciju je na kraće vrijeme zauzela Austrija, ali ubrzo dolaze Francuzi, potom Englezi, da bi napokon Dalmacija došla pod austrijsku upravu pod kojom ostaje do kraja I. svjetskog rata (1918. godine).Nakon demokratskih izbora 1990. godine na referendumu se stanovništvo Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglašena je samostalna država Republika Hrvatska. Burna povijest Korčule ostala je zapisana u kamenu i vidljiva je na svakom komadiću ovog jedinstvenog otoka.
Video: Korčula (Moreska)
Turizam je svoj razvoj na Korčuli započeo krajem XIX. stoljeća. Prvo javno kupalište uređeno je u gradu Korčuli 1904. godine, a prvi turistički korčulanski prospekt na nekoliko jezika tiskan je u Beču 1914. godine. Nakon II. svjetskog rata, šezdesetih godina počinje na cijelom otoku razvoj suvremenog turizma: sagrađeni su hoteli, uređeni kampovi i drugi turistički i ugostiteljski sadržaji. Posebno je značajan “zdravstveni turizam” zbog blage klime, čistog zraka i mora, te ljekovitog mulja na nekoliko otočnih lokaliteta. Otok Korčula danas predstavlja jedinstveni spoj prekrasne prirode, tisućljetne kulturne tradicije i povijesti te modernog turizma. Bezbrojne prekrasne plaže i uvale, luksuzni hoteli i kuće za odmor, stoljetni maslinici i vinogradi, prastari ljetnikovci i drevna otočna mjesta koja kao da su ostala izgubljena u nekom davno minulom vremenu mame na ovaj otok turiste iz cijeloga svijeta. Pozivamo i Vas da upoznate i istražite otok Korčulu. Sigurni smo da, jednom kada dođete, sigurno ćete se opet vratiti.
Gastronomija:
Iako je život na otoku oduvijek bio skroman, a takva i ishrana njegovih žitelja ipak se ovdje razvila ukusna i raznovrsna domaca kuhinja. Dakako ona je prilagođena ne samo materijalnim mogućnostima nego i namirnicama kojih je bilo najviše. Na oskudnoj, škrtoj otočnoj zemlji uzgajano je raznovrsno povrće i voće, pa je oboje bilo bitni sastojak svakodnevne ishrane. Tradicionalna probranija i skuplja jela priređivana su o blagdanima ili posebnim obiteljskim slavljima, štovise postoje uvriježena pravila u kojim se prilikama poslužuju određena jela. Glavna masnoća za pripremu jela je domaće maslinovo ulje. Budući da vina ima u izobilju i ono je značajno u prehrani stanovništva ne samo kao piće nego i začin, jednako kao i domaća rakija-lozovača. Rakiju se oplemenjuje raznovrsnim aromatičnim biljem: anizom, laticama ruža i slično pa se tako pripremaju mnogobrojne vrste aperitiva, odnosno zaslađenih žestokih pića (likera). Od mesa se najviše priprema janjetina, zatim kozletina i ovčetina, no to je smatrano poslasticom jednako kao i sušeni (dimljeni) svinjski but “pršut”, divljač, govedina. Mnogo više i češće priređuje se riba, osobito jeftinija “plava”. Srdele i gere se sole, što je vrlo ukusno, pogotovo kao zimska hrana kad je ulov ribe oskudan.
Riba se peče na žaru, prži, kuha, a vrlo je ukusan “brodet”- kuhana riba s povrćem. Brodet se poslužuje uz palentu, kašu od grubo mljevenog kukuruznog brašna. Od ovaca i koza dobiva se mlijeko, pa otočanke prave vrlo ukusan domaći sir. Od slatkih jela najčešće se posluzuju “prikle”: u ulju prženi uštipci obogaćeni suhim grožđem i bademom, a smatraju se posnim jelom, pa se pripremaju na Veliki petak, Badnjak i u sličnim prigodama. O Uskrsu se peče slatki kruh posebnog oblika “sirnica”, za sv. Martina “lojenice”, a u Blatu za Sve Svete “lumblija” -slatki kruh umiješen s moštom i puno začina. Osim toga za najsvečanije prigode – pirove, krštenja, peku se “cukarini”, “klasuni” (kolači punjeni bademom), “krokant” – mljeveni badem u prženom šećeru, krhko u ulju prženo tijesto “hroštule”, žele od dunja – “kotonjata” i drugo. Za lijek, odnosno začine i čajeve služe i razne samonikle biljke: ružmarin, lovor, bosiljak, kadulja, metvica, mažurana, ušćerena kora naranče i limuna. Mnogi od spomenutih i niz drugih specijaliteta mogu se kušati u restoranima, slastičarnicama i konobama otočnih mjesta.
Mjesta:
Vela Luka- je najveće mjesto na otoku Korčuli, općina s gotovo 5000 stanovnika, udaljena od grada Korčule 42 kilometra otočnom cestom koja tu i završava. Mjesto se razvilo početkom 19. stoljeća u dubokoj, zaštićenoj uvali. Uza stambene kuće tu je nekoliko hotela te lječilište za reumatske bolesti i rehabilitaciju Kalos.Stanovnici se bave poljoprivredom, ribarstvom, turizmom, a u mjestu je i brodogradilište Greben, tvornica ribljih prerađevina Jadranka i drugi manji industrijski i gospodarski pogoni.
Video: Vela Luka
Kulturni centar smješten u obnovljenoj baroknoj zgradi, starom ljetnikovcu Kaštelu posjeduje vrijednu arheološku zbirku pretpovijesti iz obližnjeg neolitskog nalazišta Vele spilje, te rimskih lokaliteta u okolini mjesta. Vela Luka, Korcula. Osim toga ovdje je i zbirka suvremene umjetnosti: slika, grafika, skulptura domaćih i svjetskih umjemika darovanih Veloj Luci sedamdesetih godina. U velikoj privatnoj izložbenoj Galeriji Anke Prizmić-Sege otvorenoj 1983. godine nalaze se brojne skulpture i slike ove umjetnice rođene Velolučanke. Župna crkva sv. Josipa klasicistička je građevina završena 1848. Postaje križnog puta – 15 manjih reljefa izradila je Anka Prizmić. Kapela sv. Vicenza je iz 1589. godine višekratno pregrađivana, u njoj je poprsje don Iva Oreba, svećenika koji je u 20. stoljeću mnogo učinio na kulturnom razvitku ovog mjesta, djelo Anke Prizmić. U vrtu kapelice je brončana Pieta iste autorice. Kulturno umjetničko društvo Hum njeguje glazbu i folklor, te zborno pjevanje. No, u mjestu je niz pjevačkih klapa, najpoznatije su Klapa Ošjak i Klapa Greben koje visokom umjetničkom razinom postižu uspjehe na koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. U okolini Vele Luke su brojne uvale prikladne za kupanje, a posebno je privlačan šumoviti obližnji otočić Ošjak.
Grad Korčula- smješten je na sjeveroistočnom kraju otoka, podignut uz njegovu razvedenu obalu. Sastoji se od starog grada na malom, ovalnom poluotoku, baroknog predgrađa neposredno pod starim zidinama, te novih dijelova rasprostrtih uz obalu istočno i zapadno od starog središta. Danas u gradu živi oko 3000 stanovnika, a najveći broj stanuje u novim četvrtima. Grad je sjedište administrativne uprave Grada Korčule koji obuhvaća dio otoka a pet naselja, osim Korčule, Žrnovo, Pupnat, Čaru i Račišće, s oko 6000 žitelja.
U Korčuli se nalaze mnoge društvene, kulturne, gospodarske, zdravstvene organizacije i ustanove: dječji vrtić, osnovna i srednja škola (gimnazija), muzej, knjižnica, Dom zdravlja, turističke agencije, banke, ljekarna, hoteli, brodogradilište, trgovačke i ugostiteljske radnje i dr. Ovdje djeluju i kulturno-umjetnička drustva, koja njeguju zborno pjevanje, folklor, zatim sportska društva. Prvi podatak o postojanju srednjovjekovnog grada na otoku Korčuli donosi bizantinski povjesničar i car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću pišući o “zidanom gradu”. Temeljem brojnih okolnosti drži se da je taj grad bio na mjestu današnje stare jezgre Korčule. No, ostatke graditeljstva tog vremena, odnosno romanike ovdje ne nalazimo. Ipak iz skromnih dijelova starih zidova, ukrasa, a najviše arhivskih isprava neosporno je da na ovom mjestu u 13. stoljeću već postoji grad opasan zidinama, zacrtanih trgova i ulica, s crkvama, javnim građevinama i stambenim kućama. U sljedećim baroknim stoljećima 17. i 18., graditeljska su i kamenarska djelatnost u opadanju zbog sve težih gospodarskih prilika u Veneciji, što se odrazilo na područjima pod njezinom upravom. U Korčuli se gradi malo baroknih novogradnji, no nekoliko Ijetnikovaca i stambenih kuća u predgrađu svjedoče da kamenarski obrt nije zamro. Stare su crkve tada dobile skromne barokne dodatke: portale, ukrase pročelja, a u unutrašnjosti mramorne oltare uvzene iz Italije. To je vrijeme izgradnje predgrađa: Borga. Jedna mletačka odredba iz 15. stoljeća izričito je branila gradnju izvan zidina zbog opasnosti od neprijatelja koji bi se u slučaju opsade mogao utvrditi u takvim objektima. To se naime i dogodilo 1483. godine u vrijeme aragonske opsade.
Video: Grad Korčula
U 17. stoljeću turske opasnosti više nema, pa se tada Borgo proširuje i dalje gradi.Uskoro je predgrađe postalo središtem gradskog života i rada. Tu se odvijala trgovina, najvažnije obrtničke djelatnosti, a veoma se brzo u taj dio grada seli ostali društveni i javni život. Istodobno stara jezgra ima sve manje žitelja: dotrajale zgrade se ne popravljaju: ljudi radije grade nove kuće uz obalu nedaleko svojih radionica. U prvoj polovici 19. stoljeća sve do II. svjetskog rata Korčula je pokrajinski gradić koji se pomalo počinje usmjeravati prema turizmu. Tada se gradi nekoliko manjih hotela i Ijetnikovaca nadomak grada.Nakon II. svjetskog rata osnivanjem industrijskog brodogradilišta javlja se potreba većeg broja stanova za njegove radnike, pa se podižu nova stambena naselja istočno i zapadno na padinama iznad obale, zatim i veći hoteli, javne zgrade, nova obala, ceste, marina. U starom dijelu grada popravljaju se ruševne ili oštećene kuće za potrebe stanovanja ali i javnih namjena, na pr. muzeja i slično.
Lumbarda- općina s nešto više od 1000 žiteIja. Udaljena je šest kilometara (istočno) od grada Korčule . Rasprostrla se uz obalu malih uvala i po okolnim brežuljcima, a okružuju je prostrana pjeskovita polja vinograda. Do Lumbarde se stiže dobrom, asfaltiranom cestom koja prolazi slikovitim krajolikom borove šume i maslinika. Ovdje je u III. st. prije Krista osnovana grčka (helenistička) poljoprivredna naseobina iz koje potječe Psefizma te Gnathia vaze iz grobova (sada u Gradskom muzeju). Rimska villa rustica (seosko imanje) bilo je u polju sa sjeveroistočne strane današnjeg naselja u blizini obale tzv. Bilih žala. Od 16. stoljeća imučni Korčulani, zemljoposjednici gradili su u Lumbardi na odabranim mjestima utvrđene ljetnikovce kaštele, neki od njih su do danas dobro očuvani i nastanjeni: kašteli Nobilo, Milina, Kršinić i dr. Na brežuljku sred starog dijela naselja Veloj glavici nalazi se trobrodna župna crkva sv. Roka, a u mjestu je nekoliko manjih starih kapela: sv. Bartul, sv. Petar, Mala Gospa. Okružena vinogradima ističe se crkvica sv. Križa iz 1774. godine pred kojom je karakteristični trijem. Žitelji Lumbarde bavili su se stoljećima poljoprivredom, najviše vinogradarstvom, zatim ribarstvom i kamenoklesarskim zanatom. Ovdje je rođeno nekoliko istaknutih suvremenih hrvatskih umjetnika, kipara i slikara: Ivo Lozica, Lujo Lozica, Stipe Nobilo, a najznačajniji je Frano Kršinić. Danas se mjesno stanovništo osim poljoprivrede bavi i turizmom: uz hotele je nekoliko kampova i mnogo privatnih pansiona, ugostiteljskih radnji, trgovina, a također i manja marina. U Lumbardi djeluje kulturno umjetničko društvo Ivo Lozica koje njeguje glazbu, pjevanje, folklor i dramski amaterizam.
Blato- općinsko mjesto ima oko 4000 stanovnika, a do njega se stiže i glavnom otočnom cestom iz Smokvice koja prolazi šumovitim predjelima sredinom otoka. Naselje je sagrađeno amfiteatralno na nekoliko brežuljaka uokolo središnje, manje doline. Njime se pruža duga aleja lipovih stabala nazvana Zlinja uz koju se nalaze u novije vrijeme podignute javne zgrade: škola, hotel, banke, trgovine, Općina, Dom zctravlja i dr. U starom središtu, južno od Zlinja na većem popločanom trgu je trobrodna župna crkva Svih Svetih. Isprave je spominju u ranom srednjem vijeku, no kasnije je nekoliko puta pregrađena, a sadašnji izgled i zvonik uz nju potječu iz 17.-18.stoljeća. Uz nove u Blatu ima mnogo starih kuća s popločanim dvorištima, odrinama i gospodarskim zgradama. I ovdje je bilo kaštela korčulanskog plemstva, a ističe se barokni ljetnikovac kaštel Ameri usred mjesta. On je predviđen za smještaj zavičajnog muzeja sa zbirkama arheologije, povijesti, etnografije. Stanovnici Blata nekada su se najviše bavili poljoprivredom i zanatstvom, danas sve više turizmom. Vrlo je aktivno Viteško udruženje Kumpanija koje uz istoimenu mačevalacku igru njeguje folklor, pjesmu i dr. I kulturno-umjetničko drustvo Petar Milat njeguje glazbu i folklor, a tu su zatim klape, puhačke glazbe i dr. Asfaltiranom cestom prema sjevernoj obali prolazi se uza staro i novo groblje i stize u veću luku Prigradicu, gdje je uz hotel nekoliko ljetnikovaca i malih pansiona uz more, a nedaleko su ugodne plaže.
