Papuk

Papuk, gora u Slavoniji, na sjevernom i sjeverozapadnom obodu Požeške kotline u Slavoniji; najviši vrh Papuk (954 m). Izvorno je područje mnogih vodenih tokova (Čađavica, Karašica, Pakra). Perivojem (725 m) vodi prometnica Čačinci-Velika-Požega. Između skupine Petrov vrh – Vrani Kamen sa zapadne i Krndije s istočne strane pruža se središnji dio Papuka s jedinim vrhovima iznad 900 m. Gorski hrbat koji čini okosnicu planine u dužini od blizu 30 km. U njemu se visinom ističu Točak (887 m), Lom (887 m), Papuk (953 m), Ivačka glava (913 m) i Češljakovački vis (825 m). Vrhovi su do najviše točke obrasli šumom, u kojoj prevladavaju bukva i hrast, pored toga javor, klen i jasen. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) nedaleko od G. Vrhovaca koje su mjestimično gole, glatke i gotovo okomite. Papuk sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, bujnom vegetacijom, uz obilje izvorske vode i mrežu puteljaka, predstavlja područje za razvitak planinarskog turizma.

Na južnim padinama prigorja vinogradi.

Zahvaljujući voćinskom vlastelinu Josipu Jankoviću u prvoj polovici XIX. st. uređuje se središnji dio Papuka, a posebice Jankovca. Osnivaju se i planinarska društva, prvo 1895. u Jankovcu (jedno od najstarijih u Hrvatskoj), a 1932. u Daruvaru i drugdje. Time započinje organizirano planinarenje najvećom slavonskom gorom Papukom. Izgradnjom planinskih kuća i dodatnih sadržaja te markacijom putova Papuk postaje čest cilj izletnika i planinara. Asfaltirana cesta od Velike do Jankovca prolazi vršnim dijelom Papuka (prijevoj Nevoljaš oko 700 m) i dijeli ga na istočni (niži) i zapadni (viši) dio.

Park prirode Papuk tokom cijele godine otvoren je za sve posjetitelje. Područje parka karakteristično je sa svojim prelijepim šumskim krajolicima. Postoje brojna mjesta koja biste morali posjetiti i bolje upoznati, a svaki posjetitelj će naći nešto za sebe: od geoloških posebitosti, botanički zanimljivih predijela, povijesnih građevina pa do arheoloških nalazišta. Posjet parku nudi mnogo više nego neki običan izlet. Ma koliki bio vaš interes uvijek ćete naći nešto novo i uzbuđujuće što čeka da bude otkriveno.

[View with PicLens]

12►

Na Papuku su izgrađeni planinarsko-turistički objekti: planinarski dom Lapjak (335 m) 3 km udaljen od Velike, termalno kupalište Toplice (296 m) nedaleko od Velike, planinarska kuća Trišnjica, 7 km od doma Lapjaka, dom gorske službe spašavanja na Nevoljašu (725 m), skijaška žičara nad Jezercem (silazi s Nevoljaša), planinarski dom Jankovac (475 m) na sjevernim obroncima Papuka. Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora donio je Zakon o proglašenju Parka prirode Papuk 23. travnja 1999. godine. <strong>Bitan razlog za proglašenje Papuka parkom prirode jest što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode, karakteristična za srednju Slavoniju. Osobitosti Papuka predstavljaju važan segment biološke i krajobrazne vrijednosti</strong> područja Slavonije. Izuzetne reljefne karakteristike odaju burnu geološku prošlost nastanka ovog područja dok očuvana flora i vegetacija te staništa većeg broja životinjskih vrsta, predstavljaju bogatstvo koje treba znanstveno istražiti, unaprijediti i sačuvati od štetnog utjecaja ljudi za one koji tek trebaju ovdje živjeti.

Park prirode Papuk pruža vrlo velike mogućnosti rekreacije i savršeno je mjesto za aktivan odmor.Tu se prije svega misli na planinarstvo, tj. šetnje prirodom koje su atraktivne u svim godišnjim dobima. Zbog visina vrhova Papuka do 1000 m planinariti mogu svi, bez obzira na godine.

Ružica grad- Idući od istoka prema zapadu, nedaleko od mjesta Orahovice, nalazi se najočuvaniji i naljepši stari utvrđeni grad ne samo u Slavoniji, nego u i cijeloj Hrvatskoj – Ružica grad. Do turske invazije mijenjao je više puta vlasnike, a 1687. godine zauzimaju ga Turci. Ta utvrda, koja je istodobno grad, dvor i tvrđava stoljećima je nadograđivana, a imala je više tornjeva, kula i bastiona, djelomično oplemenjena umjetničkim elementima stare arhitekture. Samo ime Ružica grada nije do kraja istraženo. Neki autori ga dovode u vezu s divljom ružom i imenom obližnjeg sela Duzluk (turski duzem – cvjetni, ružin djevojački ukras), dok drugi smatraju, što je vjerojatnije, da je ime preuzeto od Raholcza, a to je bio srednjovjekovni naziv za Orahovicu, jer je u vrijeme srednjeg vijeka grad Ružica pripadao vlastelinstvu Orahovica. To vlastelinstvo se u pisanim izvorima prvi put spominje 1228. godine. Sama utvrda se prvi put spominje 1357. god. kao kraljev posjed, a kasnije je bila u vlasništvu raznih velikaša, među kojima se ističu Nikola Kont, Lovro Iločki, Ladislav More, brača Pomanicki i drugi.

Poznati povjesničar Đuro Szabo kaže: “Upita li tko, što je zapravo Ružica, ne može se mu se to jednom riječju kazati.

Video: Legenda o Ružici gradu

Grad (Burg) nije, nije ni dvor (Schloss), a nije ni tvrđa (Festung), već je sve troje skupa”. Ružica grad ima oblik elipse, a sastoji se od jakog ulaznog braniča, gradske kapele, srednjeg dijela grada, peterokutne utvrde te debelih zidova koji opasuju grad. Grad je spoj surove gradnje čvrstih, debelih zidova i kula i nježne filigranski lijepe kamene plastike koja je ukrašavala životni prostor unutar zidina – “ljepotica i zvjer u jednome”. <strong>Do grada Ružice moguće je doći laganom šetnjom kroz šumu iz pravca Orahovačkog jezera, poznatog izletišta lokalnog pučanstva i planinara. Ispod same Ružice nalazi se prirodno uzvišenje koje predstavlja pravi vidikovac</strong> sa koga se za lijepog vremena može vidjeti veliki dio panonske ravnice.

Jankovac- Ime izletišta Jankovac kao i Jankovačkih jezera veže se za ime grofa Josipa Jankovića, vlasnika tada brojnih posjeda od Voćina do Virovitice. Taj zaljubljenik u prirodu dolazi sredinom 19. stoljeća na svoj posjed odlučivši svoje zrele godine provesti uređujući jednu lijepu dolinu blizu vrha Papuka. Ovdje je prvo sagradio lovački dvorac, potom uređuje dva protočna jezera, kako za uzgoj pastrva, tako i za vodoopskrbu vodopada u najnepovoljnijim hidrološkim razdobljima. Da je grof potpuno uspio svjedoči tridesetmetarski vodopad koji se ruši u kanjon Kovačica. Nešto uistinu za to podneblje nezamislivo. Grof Josip Janković je sahranjen, po njegovoj želji, u spilji iznad jezera s kojeg se mjesta pruža divan pogled na njegovu dolinu i na stogodišnje šume bukve koje ga okružuju. Jankovac, jedna od najljepših gorskih dolina smještena na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m. Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.

Prilazi Jankovcu lijepi su i ugodni, uz živahne potoke i u sjeni stabala.

Do Jankovca vodi cesta Velika – Jankovac, a moguće je doći i pješke brojnim planinarskim stazama. Park-šuma Jankovac sadrži brojne izuzetne prirodne fenomene za koje je najzaslužnija karbonatna podloga. Vapnenci čine karbonatnu ploču debelu oko 100 metara na kojoj se jasno očitava krška morfologija. Najčešće se nalaze ponikve promjera 10-40 m, tipična krška vrela, a za Jankovac su karakteristične dvije manje spilje. Bikarbonatom zasićena voda formirala je sedrenu barijeru visine 30 m preko koje se preljeva simbol Jankovca – “jankovački slap”. Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.

Rupnica- u dolini potoka Djedovice, uz državnu cestu Voćin – Kamenska, na samom južnom ulazu u Voćin smješten je jedinstveni geološki spomenik prirode Rupnica. Spomenik je ustanovljen na mjestu nekadašnjeg kamenoloma. Ovo je jedinstveni lokalitet u Hrvatskoj gdje je predivno izraženo stubasto lučenje vulkanskih stijena. Stupovi su pretežito uspravni osim onih u središnjem dijelu izdanka koji su povijeni.Tko prvi put ugleda te predivno poredane stupove, ostaje zadivljen i iznenađen spoznajom da je to djelo prirode, odnosno vulkana, koje poznajemo samo kao strašne izvore razaranja.Iako u Hrvatskoj ovakve morfološke karakteristike nisu poznate, u svijetu pojavu stubastog lučenja nalazimo u češkom sredogorju, miocenskim vulkanitima na Novom Zelandu, a najveličanstveniji bazaltni stupovi, visine i do 75 m nalaze se u Nacionalnom parku Yellowstone.Sam lokalitet još nije detaljnije istraživan tako da je vulkanska stijena po nekim autorima alkalijsko-feldspatski riolit gornjokredne starosti (cca 70 mil. godina), dok je po drugima augitski andezit miocenske starosti (cca 16 mil. godina). Lokalitet Rupnica proglašen je 1948. prvim zaštićenim geološkim spomenikom prirode u Hrvatskoj.

Sekulinačka planina- po starosti i strukturi uz okolnu raznolikost ima vizualno estetsku i poučnu dimenziju. Šumskih oaza prašumskoga tipa u Papuku ostalo je vrlo malo i otuda interes zaljubljenika prirode da ovako vrijedne stare šume treba očuvati i zaštititi “za sva vremena”.

Bukovo- jelova šuma starosti oko 150 godina u šumskom predjelu Gudnoga zauzima površinu od 8,01 ha. Prašumski karakter očitava se u zrelim stablima bukve sa posebno kvalitetnim grupama prosječnog prsnog promjera većim od 40 cm i prosječnim visinama većim od 32 m, koje se izmjenjuju sa sušcima i stablima izvaljenim ili slomljenim od snijega, leda ili groma.

Pliš i Mališčak- južne padine Papuka – Pliš i Mališčak, botanički su najzanimljivije područje Parka prirode. Lokalitet je omeđen potocima Veličanka i Stražemanka, a nalazi se na plitkim tlima i obiluje brojnim submediteranskim biljkama. U strmim stranama, izloženim grebenima i glavicama, na nadmorskoj visini 350-600 m, na površinu izbijaju dolomitne stijene. Na tom području koje je stalno osunčano i bez značajnije vlažnosti prirodno rastu zrele šume hrasta medunca i crnog jasena uz pokoji grab, brekinju, pitomi kesten, bukvu i crni bor. Zbog velikog pada terena i gustog grmlja teren je mjestimično i neprohodan, a između šikara se javljaju oaze kamenjara. Osunčanost, plitko tlo i teška pristupačnost na najsušim terenima omogućili su uvjete za opstanak rijetke i zanimljive flore Parka prirode. Na Plišu i Mališčaku obitava najviše zaštićenih biljnih vrsta na Papuku.

Kako doći?
Da bi ste došli u posjet Parku prirode Papuk ponuđeno Vam je više opcija prijevoza te više karakterističnih ulaza u park. Iz Zagreba do parka prirode moguće je doći automobilom ili vlakom. Automobilom je najbrže autocestom Ivanja Reka-Lipovac sa izlazom sa autoceste kod Nove Gradiške, odakle preko Požege do mjesta Velika – ulaza u središte Parka prirode. Vlakom iz Zagreba također je moguće doći do Velike uz presjedanje na stanici u Novoj Kapeli. Ukoliko dolazite iz pravca Vinkovaca također je moguće putovanje vlakom sa presjedanjem u Novoj Kapeli ili automobilom autocestom Lipovac-Ivanja Reka te izađete na izlaz Lužani pa preko Pleternice prema Velikoj.

Na sjevernoj strani Parka postoje dva najkarakterističnija ulaza: Voćin i Orahovica. Ako dolazite iz pravca Koprivnice automobilom, idete tzv. Podravskom magistralom do mjesta Slatine gdje skrenete u pravcu Voćina, ako nastavite dalje magistralom u Orahovici je sljedeći ulaz u Park prirode. Također postoji željeznička pruga kojom je moguće doći do mjesta Slatina ili Čačinaca te se dalje uputiti prema Parku. Ukoliko posjetitelji dolaze iz pravca Osijeka bilo automobilom ili vlakom prvi ulaz u Park je Orahovica ili Slatinski Drenovac.

Karta: PP Papuk

Vise informacija:  Hrvatska Turistička Zajednica, Park Prirode Papuk ,  KamoNaVikend